Što se zapravo događa s našim svijetom? Da li je neslavna 2012. godina bila kraj ili početak? Znanost se već odavno poigrava s idejom multisvemira – s “višestrukim svemirom” sastavljenim od mnogo pojedinačnih paralelnih svemira. Iako znanstveno izvjestan, multisvemir je zasada izvan dohvata bilo kakve praktične spoznaje, osim kroz pojedinačna iskustva protjerana na margine društvenog prihvaćanja.
Nakon knjige “Razdvajanje svjetova" koja je privukla iznimno mnogo pozornosti svojim neuobičajenim postavkama o višedimenzionalnoj stvarnosti, a posebice o procesu “razdvajanja” kroz koji prolazimo, Adrian P. Kezele nas romanom “Prije nego odemo predaleko" vodi u svijet neposredne budućnosti. Naš će se svijet preoblikovati prema odlukama koje budemo donosili. U nekom drugom, paralelnom svijetu odluke bi mogle biti drukčije. Što ako bi nova tehnologija – koja se u romanu naziva “formativnom” – mogla omogućiti kontakt između tih svjetova? Što ako bismo jasno sagledali posljedice koje na te dvije moguće budućnosti imaju razlike u mišljenju, znanosti, odnosu prema sebi, ljubavi, obitelji, društvenoj organizaciji i planetu u cjelini?
Godina je 2047. Proces radzvajanja svjetova je završio. Četvero ljudi iz jedne moguće budućnosti prelazi u svijet u kojem je razvoj događaja bio znatno drukčiji. Neovisno jedan od drugog saznaju o razlikama u povijesti, a posebice o bitnim promjenama koje su ljudi “bolje budućnosti”, za razliku od njih, prihvatili i proveli u svom životu.
Pred vama je priča nastala u trenucima udubljenosti u višedimenzionalnu stvarnost. Bez obzira da li ćete na nju gledati kao na uzlet mašte, mistični uvid u moguću budućnost ili pionirsku uporabu “tehnologije svijesti”, ova uzbudljiva pustolovina mogla bi predstavljati osnovu za promišljanje vašeg vlastitog doživljaja stvarnosti te postati pokretač promjena koje priželjkujete.
Sve je moguće u višedimenzionalnoj stvarnosti – sve se već zapravo odigralo. Svi izbori, kao i njihove posljedice, već su poznati. Međutim, ako se usmjerimo samo na jedan svijet, on je poput apstraktne ideje koja naizgled bira svoj put kroz strukturu stvarnosti.
Misli i ideje dolaze odnekud, a nitko zapravo ne zna odakle. Zašto ljudima dolaze određene misli, a neke druge ne? I zašto se u određenom vremenu sadržaj misli različitih, međusobno nepovezanih ljudi usklađuje pa oni počnu govoriti i pisati o istim stvarima?
Što ako je priča o višedimenzionalnoj stvarnosti točna, a sumnju u to stvara samo naša ograničena sposobnost njezinog doživljavanja?
Recenzije
Još nema recenzija.