Jedno od pitanja – možda ono najvažnije – koje će se prije ili kasnije javiti u umu svakog svjesnog misaonog bića, pitanje je o naravi naše stvarnosti. Iako je to pitanje jedno, ono može poprimiti bezbrojne oblike.
Gdje se ja to nalazim? Kakav je svijet u kojem živim? Odakle je došao, kako je nastao i koji zakoni njime upravljaju? Na koji način mogu saznati istinu o stvarnosti? Mogu li se pouzdati u svoja osjetila? Mogu li se pouzdati u svoj razum? Moram li vjerovati da bih na kraju saznao? Ili možda moram najprije osjetiti, da bih znao i na koncu vjerovao?
Od kada postojimo kao ljudi, postavljamo takva pitanja i na njih nudimo različite odgovore. Religija, filozofija, znanost, duhovnost… sve su to načini na koje pokušavamo utvrditi istinu o svojem svijetu. Međutim, izgleda da je istina sklizak pojam (unatoč svom nedvosmislenom i izravnom značenju u koje nema sumnje), a različiti odgovori na postavljena pitanja iznjedrili su sasvim pogrešnu, ali istodobno vrlo zavodljivu tvrdnju da “svatko ima svoju istinu”. Ta je tvrdnja utočište za neznalice i zaštita od razarajuće nesposobnosti da uspostavimo izravan dodir između stvarnosti kakva jest i onoga što mi doživljavamo kao stvarnost.
Ako želite dublje razmisliti o tome, predlažem vam da najprije pročitate knjigu “Šesto stanje svijesti”. U toj sam knjizi skinuo zastor s mojih najdubljih i najintimnijih iskustava drugačije stvarnosti te drugih dimenzija i svjetova.
Nakon toga će vas znatiželja sigurno odvesti u dodatna razmišljanja pa će vam dobro doći dvije knjižice “refleksija na Šesto” pod naslovom “Što je svijest?” i “Kako svijest stvara materiju?”. Naslovi tih knjiga dovoljno su intrigantni da vam privuku pažnju, a njihov će vas sadržaj odvesti u analizu zamisli koje spajaju drevnu duhovnu mudrost i najnovije znanstvene spoznaje o tome što je stvarnost i kako ju naša percepcija otkriva (ili pak skriva, kako kada).
A jednom kad shvatite kako stvari doista stoje, samo vas mali korak dijeli od početka nevjerojatnog iskustvenog putovanja do istinske stvarnosti.
Adrian