Kad god vidite pticu u kavezu, ribu u posudi ili ne-ljudskog sisavca na lancu, gledate specizam. Ako vjerujete da pčela ili žaba imaju manje prava na život i slobodu negoli čimpanza ili čovjek, ili smatrate da su ljudi superiorni drugim životinjama, potpisujete specizam. Ako posjećujete vodene zatvore i zoološke vrtove, idete u cirkuse gdje se izvode “točke sa životinjama”, nosite ne-ljudsku kožu ili dlaku, ili jedete meso, jaja ili proizvode od kravljeg mlijeka, vi prakticirate specizam.
U raznim razdobljima i kulturama zakon je svrstavao žene, djecu ili druge kategorije ljudi kao vlasništvo. Danas je ljudsko ropstvo širom svijeta nezakonito. Smatramo nemoralnim postupati s bilo kojim čovjekom, kakva god bila njegova obilježja, kao s vlasništvom. Jednako je nemoralno postupati s bilo kojim ne-čovjekom kao s vlasništvom. Unatoč tome, trenutno je ropstvo ne-ljudi sveopće.
Definirajući specizam kao “propust da se, s obzirom na pripadnost vrsti ili karakteristike tipične za neku vrstu, bilo kojem svjesnom biću prida jednak obzir i poštovanje “, Joan Dunayer oštro kritizira specizam i izvan i unutar pokreta za prava životinja. Ona propituje filozofiju, pravo i aktivizam kroz tri originalne kategorije: “starospecisti” ograničavaju prava na ljude; “novospecisti” se zalažu za prava relativno nekolicine ne-ljudi, onih koji se čine najviše čovjekolikima; nespecisti se zalažu za temeljna prava, poput prava na život i slobodu, za sva svjesna bića. Jedinstveno egalitaran, Specizam ocrtava nespecističku misao, pravo i akciju.
