prof. dr. Marko Pavliha
Redoviti profesor na Fakultetu za pomorstvo i promet Sveučilišta u Ljubljani i gostujući profesor na Institutu za međunarodno pomorsko pravo na Malti

kontakt: marko.pavliha@fpp.uni-lj.si

Članak preuzet sa IUS-INFO uz dopuštenje autora. Sa slovenskog na hrvatski preveo Borna Kezele.

* * *

Američki pedagog, socijalni psiholog, pisac i filozof Lawrence Kohlberg poznat je po svojoj teoriji moralnosti koju je razvio pod utjecajem švicarskoga psihologa Jeana Piageta. Moralnu prosudbu djece i odraslih procijenio je pomoću različitih etičkih dilema i postavio tri glavne razine moralnoga razvoja: (i) predkonvencionalnu, na kojoj se prosudba temelji na vlastitom interesu, (ii) konvencionalnu, gdje moral izvire iz tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i društvenih očekivanja, i (iii) postkonvencionalnu, na kojoj prevladavaju apstraktna, univerzalna i osobno razvijena etička načela.

Svaku razinu tvore dva stupnja od kojih se nijedan ne može preskočiti već za svaki stupanj pojedinac treba dozrjeti i po mogućnosti ga prevladati. Moralna, etička i pravna pravila poštujemo zbog (i) straha od sankcija, poslušni smo zbog prijeteće kazne; (ii) koristoljublja odnosno ugode koja slijedi iz recipročnosti, ja tebi – ti meni, quid pro quo; (iii) međusobne harmonije, usklađenosti i društvenog konsenzusa; (iv) poštivanja autoriteta i održavanja postojećeg reda; (v) društvenog ugovora za održavanje demokracije, te (vi) apstraktnog shvaćanja univerzalnih etičkih pravila.

Kohlberg je vizionarski naslutio mogućnost postojanja i sedmog stupnja transcendentalne moralnosti, odnosno kozmički orijentirane moralnosti koja povezuje religiju i duhovnu dimenziju s moralnim umovanjem. Budući da nije imao dovoljno empirijskih podataka da bi potvrdio šesti, a još manje sedmi stupanj koji je koketirao sa svemirskom sviješću, pozivao se za svaki slučaj na njihovu spekulativnu narav. To je bilo razumljivo s obzirom na kritike od strane prevladavajućih materijalističkih znanosti koje se tvrdoglavo drže zahrđalih paradigmi kao pijani plota. Dobar je primjer ovdje egzaktna i konvencionalna neuroznanost koja je slijepo uvjerena u doktrinu fizikalizma te tvrdi da elektro-kemijske reakcije u mozgu proizvode svijest. Danas se također većina škola psihologije ne bavi sviješću jer je to, navodno, neznanstveni pojam, te oni ne priznaju postojanje duše, unatoč činjenici da riječ psihologija doslovno znači nauk odnosno znanje o duši.

Neurokirurg Eben Alexander tvrdi da takav nazadnjački pristup nije neznanje već (ne)znanstvena arogantnost koja napuhava tzv. „neuromitologiju“. Najglasnije je zagovaraju pseudoskeptici koji pod krinkom znanstvene sumnje unaprijed sve negiraju što im je strano i nije provjereno pomoću dogmatskih metoda. To je do određene mjere razumljivo jer unatoč radoznalosti, u našim genima čuči strah od nepoznatog, a ta vrhovna iluzija prouzrokuje zakrivanje temeljnih istina prividima.

Ne postoji nijedan dokaz da mozak sam po sebi stvara um i svijest. Iako tvrde da je svijest njegov produkt, materijalistički nastrojeni znanstvenici ne mogu prokljuviti način na koji ga mozak proizvodi. Zato je vjerojatnije da čovjeka dualistično i simultano definiraju mozak i um (svijest). Kvantna fizika nam otkriva da je sve što postoji energija, te da sam čin promatranja na subatomskoj razini ovisi o promatraču – osjetilnom biću. Slični smo ribama koje plivaju u vodi i nisu svjesne njezinog postojanja jer shvaćaju svoj životni prostor zdravo za gotovo; tako i mi živimo u beskonačnom oceanu svijesti, a toga, dakako, nismo svjesni.

Put ka nastanku novih znanstvenih teorija

Kako kaže Thomas Kuhn, za nastanak novih znanstvenih teorija nužna je neka vrsta krize, ali čak i onda okorjela, službena znanost pokušava omalovažiti novosti te se oduprijeti paradigmatskom preporodu. No, činjenica je da se čovječanstvo nalazi u najgoroj krizi dosad te je zato krajnje vrijeme za neoprosvjećivanje. Hvalevrijedno je postojanje sve više mudrih i osviještenih ljudi koji uz pomoć drevnih i novijih saznanja, vlastitih iskustava, zaključivanja te intuicije zagovaraju metafizički idealizam, odnosno hipotezu da je čovjek mnogo više od pukog ustroja atoma, molekula, stanica, kože, mozga, srca, pluća, želuca, crijeva, bubrega, jetre, žuči, mišića, kosti, žila, krvi, hormona, živaca, limfnog sustava, žlijezda i ostalih fizioloških dijelova i procesa. Ako se naša fizička konstitucija mijenja u potpunosti svakih približno sedam godina, nužno slijedi pitanje: što je onda to što ostaje i predstavlja nevidljivi meta-fizički sadržaj unutar promjenljivog oblika? Čovjek tako može nadilaziti svoje misli, te ako ih može opažati, analizirati, mijenjati i eliminirati, to znači da postoji nešto ili netko nad njim samim te njegovim cerebralnim potkrovljem – veće ja ili duša ili nešto neizrecivo što je u mogućnosti vječno vibrirati zajedno s rezonirajućom kozmičkom (kolektivnom, božanskom) sviješću. Smatramo da su o tome već prije trideset godina fenomenalno pisali David Lorimer (Resonant Mind). Poznatu bi Descartesovu izreku cogito, ergo sum (mislim, dakle postojim) mogli shvatiti i u ovom smislu, naime, očito je da je nešto u čovjeku ili nad njim svjesno da misli što onda potvrđuje njegovo postojanje. Čak i sama svjesnost Toga jest prava trans-formacija.

Razvija se kontemplativna neuroznanost iz koje se rađa teorija filtera kao vrsta dualističnog kompromisa između materijalizma i idealizma jer priznaje simultano supostojanje mozga i uma. Po toj teoriji, mozak je samo „pročistač“ koji prvobitnu, kozmičku svijest precijedi u nekoliko kapljica ljudske svijesti o ovdje i sad. Lingvistični mozak, dakle, ne stvara svijest i nije skladište sjećanja što je u zadnjih stotinu godina zanesenjački istraživalo mnoštvo vrhunskih znanstvenika, terapeuta i drugih mudraca od kojih su samo neki: Šri Aurobindo, Nikola Tesla, Albert Einstein, Carl Jung, Willigis Jäger, Michael Singer, nobelovac Erwin Schrödinger, Martin Kojc, Anton Trstenjak, Janez Svetina i mnogi drugi, a spisak se iz dana u dan obogaćuje i povećava.

Neprocjenjiva su istraživanja doktora Larrya Dosseya o jednom umu (One Mind) u kojima objašnjava kako je individualni um zapleten u širu svijest te zašto je to važno. Kozmičku, odnosno nelokalnu nam svijest uvjerljivo pojašnjava primjerima neuobičajeno skladnog ponašanja životinja u krdima, jatima i rojevima, empatičnošću štakora, iskustvima sličnim smrti, reinkarnacije, komunikacije s mrtvima, odnosa majke i novorođenčeta, osoba sa savantskim sindromom, jednojajčanih blizanaca, telesomatičnih događaja te vidovnjaka.

Ako nešto još nismo sposobni znanstveno dokazati, to ne znači da ne postoji ili da je to samo još jedan u nizu newagerskih ili ezoteričnih privida. U prošlosti je malo filozofa, umjetnika, znanstvenika i duhovnih mislioca vjerovalo da je Zemlja okrugla, njezino kruženje oko Sunca ili vjerovala u evoluciju, gravitaciju, relativnost, avione, podmornice, svemirske brodove, kvantnu isprepletenost ili hologramsku teoriju svemira. Oni pak koji jesu vjerovali, te su proganjali, ismijavali, mučili pa i ubijali, a danas ih slavimo kao najveće genije, iako neki od njih još čekaju na priznanje. Astronom Carl Sagan je sjajno rekao da su duhovnost i znanost kompatibilne, čak štoviše, duhovnost je duboki izvor znanosti. Tesla je bio uvjeren da ukoliko želimo otkriti tajne svemira, moramo razmišljati o energiji, frekvencijama i vibracijama. Imao je pravo. Na tome se zasniva kvantna fizika koja potvrđuje da je svaka spoznaja subjektivna jer je ovisna o promatraču, svi smo i sve je dio cjeline.

Bez obzira na stvarne unutarnje rane i boljke čovječanstva, čini se da raste broj ljudi koji su svjesni da će Jedno biti Sve i Sve će biti jedno kad nikome više neće biti svejedno što se događa unutar nje i uokolo jer će biti svjesna Jednosti. Ljudi se povezuju u razne znanstvene, stručne te laičke tvorbe i društva, pokrete, znanstvene institute, akademije i slične organizacije od kojih ćemo spomenuti samo nekolicinu globalno najpoznatijih, čije sjeme klije i kod nas.

Astronaut dr. Edgar Mitchell, član posade Apolla 14 i šesti astronaut koji je hodao po Mjesecu, je pod sudbinskim utjecajem svojeg transformacijskog iskustva tokom leta 1973. godine, osnovao Institut za noetične znanosti (Institute for Noetic Sciences). Kad se tokom povratka, kroz bezgraničnu svemirsku tamu, zagledao u plavu sferu – naš dom, iskusio je duboki osjećaj božanstva i kozmičke povezanosti, višak dualizma i sveobuhvatni, neposredni dodir sa znanjem:

„Shvatio sam da je priča koju nam znanost priča o nama, našoj kozmologiji i religiji nepotpuna i vrlo vjerojatno netočna. Spoznao sam da newtonovska zamisao o odvojenim i neovisnim stvarima u svemiru nije u potpunosti točan opis stvarnosti, te nam je stoga potrebna nova priča o našem porijeklu – tko smo i što bi mogli postati.“

Edgar Mitchell je bio toliko nadahnut Cjelinom da je osnovao svojevrsni institut za znanstveno proučavanje noetikosa, najdublje čiste svijesti, neposrednog individualnog razumijevanja, intuicije, unutarnje mudrosti i sve to uz svjesnost važnosti istovremenog objektivnog i subjektivnog znanja.

Godine 1987., trojica su vrijednih muškaraca – zagovornik univerzalnog suosjećanja, četrnaesti Dalaj lama Tenzin Gyatso, pravnik i poduzetnik Adam Engle i neuroznanstvenik Francisco Varela – osnovali Institu za um i život (Mind and Life Institute) sa svrhom stavljanja kontemplativne prakse i instrospektivne metode uz bok znanosti. Na taj način bi znanost učinili više humanom i omogućili dublji uvid i dalji domet istraživanja u obliku dijaloga na područjima poput: ovisnosti, ekologije, etike, pozornosti, neuroplastičnosti, destruktivnih osjećaja, altruizma i ekonomije. Djelatnost instituta danas zauzima svjetski odjekujuće publikacije, financiranja pojedinačnih istraživanja, organiziranje ljetnih škola, bienalne konferencije i međunarodne simpozije o kontemplativnim studijima.

Spomenut ću još samo Alexandrovu instituciju Eternea koja zbližava znanost i duhovnost u svrhu osobne i globalne transformacije. Misiju tog instituta dobro je opisao Mitchell: cilj je da znanost (science) također pojmi i zahvati nematerijalni vid stvarnosti i preraste u omniscience (eng. sve-znanje; sve-znanost, op. prev.) te da znanje preraste mudrost i ljubav prema moći u moć ljubavi na putu do univerzalnog čovjeka kozmičke svijesti.

Galileova komisija

Vodeći svjetski forum te vrste je Znanstvena i medicinska mreža (The Scientific and Medical Network) koja postoji od 1973. godine i kao humanitarna organizacija okuplja znanstvenike, liječnike, psihologe, inženjere, filozofe, razne praktičare i druge profesionalce i članove mnogih najuglednijih akademskih institucija iz više od trideset država. Kao poseban projekt, osnovana je Galileova komisija (The Galileo Commision) koju savjetuje preko devedeset vrhunskih eksperata, povezanih sa trideset sveučilišta iz cijeloga svijeta. Spomenimo samo neke: neurokirurg Eben Alexander, liječnici Deepak Chopra i Larry Dossey, psihijatar Stan Grof, fizičar i nobelovac Brian Josephson, filozof Paul Marshall, sociolog Peter Reason, biolog Rupert Sheldrake i futurist Hardin Tibbs. Komisija prihvaća i tzv. profesionalne članove i ostale simpatizere. Komisiju koordiniraju profesor Harald Walach, david Lorimer i Richard Irwin. Velika većina sudjelujućih znanstvenika je 2014. godine potpisala Manifest za postmaterijalističku znanost koja je otvorena, ujedinjujuća te holistički nastrojena kako bi se uvis pogledalo kroz simbolični Galileov teleskop, što nije sposoban učiniti zadrti scijentizam.

Galileova komisija je 31. listopada 2018. godine na londonskom King’s College-u predstavila svoju prodornu znanstvenu poruku s naslovom „Znanost onkraj materijalističkoga pogleda na svijet: prema postmaterijalističkoj znanosti“ (Science Beyond a Materialist World View: Towards a Post-Materialist Science). Sama vizija proizlazi iz temeljne postavke da postoje dvije glavne struje znanstvenika koji se različito odnose spram ljudske svijesti. Prvi su materijalisti, odnosno ortodoksni neuroznanstvenici koji tvrde da svijest nastaje kao posljedica rada mozga, djelovanja neurona, i ne priznaju nikakve dokaze koji se ne uklapaju u njihove dogme, doktrine i stavove. Materija nije jedino predmet znanstvenoga proučavanja već je jedini legitimni objekt znanosti i materijal od kojeg je izgrađena stvarnost. Materijalisti (ne)namjerno omogućavaju filozofski i ekonomski materijalizam te konzumerizam za iskorištavanje ljudi i prirodnih dobara. Materijalizam je doveo do redukcionizma koji se može usporediti sa većinskim i zamagljenim vjerovanjem, neuroznanstvenika i drugih stručnjaka te laika, da svijest nije ništa drugo doli zamršeni oblik materijalnih procesa koje pak objašnjavaju putem interakcije među neuronima. To je najviše ograničavajuća, problematična i najopasnija pretpostavka danas prevladavajuće znanosti.

* Drugi dio članka slijedi… *